Dijabetes tipa 1 i tipa 2 - uzroci, prehrana i savjeti nutricionista

Odmah na početku ovotjedne kolumne ćemo podijeliti ključne poruke koje odašilje krovna organizacija - Međunarodna dijabetička federacija (IDF), upravo one poruke koje komunicira kampanja svjetskog dana dijabetesa, World Diabetes Day - WDD. Zatim ulazimo dublje u tematiku dijabetesa, s ciljem važne edukacije i pružanja korisnih savjeta.

Sadržaj članka

• Osnovni podaci i ključne poruke vrhovnih organizacija
• Što kažu činjenice i brojke?
• Inzulinska rezistencija
• Dijabetes tipa 2
• Ključni faktori rizika i uzroci razvoja dijabetesa tipa 2
• Dijabetes tipa 1
• Utjecaj prehrane na tijek bolesti dijabetesa tipa 1
• Zaključci

Osnovni podaci i ključne poruke vrhovnih organizacija

Svjetski dan dijabetesa (WDD) pokrenuli su 1991. godine IDF (International diabetes foundation) i Svjetska zdravstvena organizacija kao odgovor na rastuću zabrinutost oko sve veće prijetnje zdravlju koju javnom zdravstvu i modernoj civilizaciji predstavlja dijabetes.

Svjetski dan dijabetesa postao je službeni dan Ujedinjenih naroda 2006. Godine, donošenjem Rezolucije Ujedinjenih naroda 61/225. Obilježava se svake godine 14. studenoga, na rođendan Sir Fredericka Bantinga, koji je zajedno s Charlesom Bestom prije točno sto godina, 1922. godine otkrio inzulin.

Svjetski dan dijabetesa je najveća svjetska kampanja podizanja svijesti o dijabetesu, koja doseže globalnu publiku od preko 1 milijarde ljudi, u više od 160 zemalja. Kampanja skreće pozornost na probleme od najveće važnosti za populaciju koja boluje od dijabetesa i pokušava držati bolest dijabetesa u središtu pozornosti, kako javnosti tako i politike.

Kampanja Svjetskog dana dijabetesa ima za cilj biti:

• Platforma za promicanje napora u zagovaranju važnosti poruka IDF-a tijekom cijele godine.
• Globalni pokretač za promicanje važnosti poduzimanja koordiniranih i usklađenih akcija za suočavanje s dijabetesom kao kritičnim globalnim zdravstvenim problemom današnjice.

Kampanja je predstavljena logotipom plavog kruga koji je usvojen 2007. godine, nakon donošenja Rezolucije UN-a o dijabetesu.

Plavi krug je globalni simbol za podizanje svijesti o dijabetesu i predstavlja jedinstvo globalne dijabetičarske zajednice u željenom odgovoru na pandemiju dijabetesa.

Svake godine, kampanja Svjetskog dana dijabetesa fokusira se na određenu aktualnu tematiku, a koja zatim traje jednu ili više godina. Tema Svjetskog dana dijabetesa u razdoblju 2021.-23. jest: Pristup skrbi za dijabetes.

• Milijuni ljudi s dijabetesom diljem svijeta nemaju pristup adekvatnoj skrbi za svoju bolest.
• Osobe s dijabetesom zahtijevaju stalnu njegu i podršku kako bi uspješno upravljali svojim stanjem i izbjegli dodatne zdravstvene komplikacije.

Međunarodna dijabetička federacija (IDF) predana je olakšavanju mogućnosti edukacije za sve osobe oboljele od dijabetesa i za sve ljude koji se bave dijabetesom.

IDF organizacija kaže kako ne mogu više čekati na:

• Lijekove, tehnologiju, podršku i njegu koje trebaju biti dostupni svim osobama s dijabetesom, kojima su prijeko potrebni.
• Vlade svih zemalja trebaju povećati ulaganja za skrb i prevenciju dijabetesa.

Stota obljetnica otkrića inzulina predstavlja jedinstvenu priliku da se poduzmu značajne promjene za više od 530 milijuna ljudi koji žive s dijabetesom te još milijune ljudi izloženih povećanom riziku. U 2022. godini kampanja je stoga usmjerena na potrebu za boljim pristupom kvalitetnoj edukaciji o dijabetesu, za zdravstvene djelatnike i osobe koje žive s dijabetesom.

Jedna od 10 odraslih osoba diljem svijeta živi s dijabetesom, što trenutno iznosi nevjerojatnih 537 milijuna ljudi. Gotovo polovica oboljelih još ni ne zna da je razvila ovu bolest.

Zdravstveni djelatnici moraju biti obučeni kako rano otkriti i dijagnosticirati dijabetes te maksimalno iskoristiti ograničeno vrijeme koje imaju na rapolaganju za svakog pacijenta kako bi pružili najbolje moguće savjete i skrb za osobe koje žive s dijabetesom.

Više od 95% vremena ljudi koji žive s dijabetesom brinu sami o sebi. Potreban im je pristup stalnoj edukaciji kako bi razumjeli svoje stanje i provodili svakodnevne intervencije, koje su neophodne za očuvanje zdravlja i izbjegavanje dodatnih komplikacija.

Dakle, pristup edukaciji o opasnostima dijabetesa u središtu je aktualne, druge godine obilježavanja Svjetskog dana dijabetesa u periodu 2021.-2023.

Ovog Svjetskog dana dijabetesa, IDF poziva kreatore zdravstvenih politika da povećaju pristup edukaciji o dijabetesu, kako bi pomogli poboljšati živote više od pola milijarde ljudi koji trenutno žive s dijabetesom diljem svijeta.

Što kažu činjenice i brojke?

IDF-ov Atlas dijabetesa pruža najnovije brojke, informacije i projekcije o globalnom utjecaju dijabetesa.

• 537 milijuna odraslih osoba (1 od 10) živjelo je s dijabetesom 2021. Očekuje se da će taj broj porasti na 643 milijuna do 2030. i 783 milijuna do 2045.
• Gotovo 1 od 2 odrasle osobe (44%) s dijabetesom ostaju nedijagnosticirane (trenutne su procjene da se radi o 240 milijuna ljudi). Većina spomenutih je razvila dijabetes tipa 2.
• Više od 3 od 4 osobe s dijabetesom žive u zemljama s niskim i srednjim razinama primanja.
• 541 milijun odraslih osoba ima povećan rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.
• Više od 1,2 milijuna djece i adolescenata (0-19 godina) živi s dijabetesom tipa 1
• Dijabetes je uzrokovao 6,7 milijuna smrti u 2021.
• Dijabetes je bio odgovoran za najmanje 966 milijardi dolara izdataka u zdravstvu u 2021. godini – što je iznosilo 9% ukupne globalne potrošnje na zdravstvenu skrb.
• 1 od 6 živorođene djece (~21 milijun godišnje) ima visoku razinu glukoze u krvi (hiperglikemija).

Nakon ovih poražavajućih i alarmantnih brojki, vrijeme je za detaljniji osvrt na ovu bolest te povezane zdravstvene i metaboličke poremećaje. Cilj ovog teksta je pokušati pružiti čitateljima što je više moguće konkretnih savjeta za prevenciju i/ili preokretanje ove pandemijske bolesti.

Inzulinska rezistencija

Inzulinska rezistencija važan je javno zdravstveni problem zbog sve veće prevalencije među odraslim osobama, a koje (još uvijek) nemaju dijagnosticirani dijabetes. Često prethodi razvoju metaboličkih bolesti te se smatra da inzulinska rezistencija ima nezanemarivu upalnu komponentu u svojoj podlozi.

Postoji mnogo načina za određivanje inzulinske rezistencije. Zlatni standard je euglikemična hiperinzulinemijska stezaljka, ali problem s ovom tehnikom je što test traje nekoliko sati i relativno je skupa. Stoga su razvijene procjene inzulinske rezistencije koje su jeftinije i lakše ih je izmjeriti.

Dvije glavne procjene su:

1. HOMA-IR
2. QUICKI

Obje zahtijevaju samo jedno vađenje krvi gdje se mjere glukoza natašte i C-peptid (nusprodukt sinteze inzulina). Te se vrijednosti zatim uključuju u jednadžbu koja procjenjuje osjetljivost na inzulin. Međutim, ove procjene nisu savršene.

Dijabetes tipa 2

Dijabetes tipa 2 (T2D) je bolest kod koje su razine glukoze u krvi osobe kronično previsoke.

Obično započinje s inzulinskom rezistencijom, stanjem u kojem stanice ne reagiraju na odgovarajući način na lučenje inzulina.

Gušterača tada proizvodi veće količine inzulina kako bi pokušala “natjerati” stanice da adekvatno reagiraju, ali nije u stanju održati ovu povećanu proizvodnju tijekom vremena, što rezultira kronično visokim razinama glukoze u krvi.

Većina ljudi s dijabtesom tipa 2 nema simptome u početku bolesti. Simptomi se razvijaju polako tijekom nekoliko godina.

Ljudi koji imaju simptome uglavnom prijavljuju:

• pojačanu žeđ
• mokrenje
• glad
• umor
• zamagljen vid i/ili obamrlost
• trnce u stopalima ili rukama

Postoje tri krvna testa koji se koriste za dijagnosticiranje T2D:

1. glukoza u plazmi natašte
2. glukoza u plazmi tijekom 2 sata tijekom oralnog testa tolerancije glukoze (OGTT) od 75 grama
3. određivanje razina HbA1c (tj. prosječne razina glukoze u plazmi tijekom posljednja 3 mjeseca).

Nakon dijagnoze, početna farmakoterapija u pravilu počinje s metforminom, koji je nešto stariji, poprilično siguran i relativno jeftin lijek za osobe koje imaju dijagnosticiran dijabetes.

Često su za kontrolu razine glukoze potrebni i dodatni medikamenti. Navedeni lijekovi mogu biti osobito korisni kod ljudi s povećanim rizikom od razvoja ili s već dijagnosticiranom kardiovaskularnom ili bubrežnom bolešću. Do 35% ljudi s T2D s vremenom treba uzimati i inzulin kako bi postigli glikemijsku ravnotežu.

Osim lijekova za kontrolu glukoze u krvi, intervencije u životnom stilu koje olakšavaju gubitak tjelesne težine/masnoće također su vrlo učinkoviti alati za poboljšanje kontrole glikemije.

Dodatak prehrani s najvećim potencijalom za poboljšanje kontrole glikemije prema dosadašnjim znanstvenim istraživanjima jest berberin, alkaloidni ekstrakt iz raznih biljaka koji se koristi u tradicionalnoj kineskoj medicini.

Topiva vlakna (npr. psyllium ljuskice) još su jedna dokazno učinkovita opcija.

Ključni faktori rizika i uzroci razvoja bolesti dijabetesa tipa 2

Dugotrajni prekomjerni unos energije/kalorija hranom i pićima između ostalih zdravstvenih problema dovodi i do nakupljanja masti u jetri i gušterači, što s vremenom uzrokuje razvoj dijabetesa tipa 2.

Stoga je logično kako kalorijska restrikcija može smanjiti razine nakupljene masnoće unutar organa i staviti bolest u remisiju.

Postoje određeni znanstveni dokazi da visok unos fruktoze, koja je često dodana zbog okusa u procesirane namirnice (ne ona fruktoza koja je prirodno prisutna u npr. voću) naglašeno povećava rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.

Međutim, naučili smo u prvoj kolumni o zdravoj prehrani da uvijek doza čini otrov, stoga bilo koji obrazac prehrane može biti učinkovit u liječenju i prevenciji T2D, sve dok isti olakšava postizanje energetskog deficita te potiče održivi gubitak težine/tjelesne masnoće.

Naravno, uz prehrambene intervencije preporuča se i povećanje razina i redovitosti tjelesne aktivnosti, kako bi se postigao efikasniji gubitak težine tj. tjelesne masnoće. Čini se da je kombinacija aerobnih vježbi i vježbi sa vanjskim opterećenjem najbolja za maksimiziranje poboljšanja kontrole glikemije i postizanje zdravstvenih dobrobiti. Kod osoba s dijagnosticiranim predijabetesom, vježbanje i gubitak težine mogu smanjiti rizik od progresije u T2D bolest za čak 58%!

Pronađite tjelesnu aktivnost koja vam odgovara i prekticirajte ju redovito! 

Kako često problem debljanja nije samo energetske prirode, već ima i svoju mentalnu komponentu, psihološke intervencije, poput kognitivne bihevioralne terapije (KBT) i motivacijskog intervjuiranja, također mogu poboljšati ishode procesa mršavljenja te kontrolu glikemije.

Kako je dijabetes kompleksna bolest, uzroci razvoja dijabetesa tipa 2 su multifaktorski, temeljeni su manje na genetskoj predispoziciji, a više na životnom stilu i našoj okolini.

Riziku od razvoja dijabetesa tipa 2 doprinose:

1. Pretilost,
2. Neuravnotežena energetski bogata prehrana
3. Sjedilački način života

Abdominalna (visceralna) pretilost uslijed spomenutog povećanog energetskog unosa također je snažan čimbenik rizika za razvoj dijabetesa tipa 2 i dovodi do nakupljanja većih količina masti u jetri i gušterači, što osoba rijetko može zdravstveno tolerirati.

Dijabetes povećava rizik od razvoja mnogih kardiovaskularnih bolesti. Kako ljudi s dijabetesom tipa 2 u pravilu imaju dijagnosticiranu i hipertenziju i dislipidemiju (abnormalne razine lipida u krvi), vjerojatnost za kardiovaskularne bolesti raste.

Kronična bubrežna bolest razvija se u 20% - 40% osoba s dijagnosticiranim dijabetesom, što je još jedan čimbenik rizika za kardiovaskularne bolesti. Dodatno, procjenjuje se da do 75% ljudi s dijabetesom tipa 2 ima nealkoholnu masnu bolest jetre (NAFLD), a oba stanja su karakterizirana prekomjernom masnoćom u jetri i gušterači.

Za razliku od dijabetesa tipa 2, tip 1 je genetski uvjetovan, nije reverzibilan i njemu se pristupa na drugačiji način.

Dijabetes tipa 1

Dijabetes tipa 1 je autoimuna bolest u kojoj gušterača prestaje proizvoditi inzulin. Može započeti u bilo kojoj dobi, iako je to najčešće slučaj u djetinjstvu ili adolescenciji, te zahtijeva cjeloživotno liječenje inzulinom.

Kod dijabetesa tipa 1 (T1D), imunološki sustav napada i uništava beta stanice gušterače koje proizvode inzulin — hormon koji govori stanicama da apsorbiraju i koriste glukozu za energiju. Iako se dijabetes tipa 1 obično dijagnosticira u djetinjstvu ili adolescenciji, može se pojaviti u bilo kojoj dobi.

Iako je poznato da je autoimuna bolest, konkretni okidači razvoja dijabetesa tipa 1 uglavnom su nepoznati, ali genetska predispozicija i okolišni čimbenici definitivno doprinose razvoju bolesti. Najznačajniji doprinos genetskom riziku je prisutnost određenih HLA alela.

Istraživanja okolišnih čimbenika su relativno manje jasna, ali izloženost određenim virusima (npr. ljudski enterovirus B), određeni prehrambeni nedostaci (npr. nezasićene masti i vitamin D) te sastav crijevne mikrobiote povezani su ili s većim ili manjim rizikom od nastanka dijabtesa tipa 1.

Znakovi i simptomi dijabetesa tipa 1 (T1D) preklapaju se s onima dijabetesa tipa 2 (T2D), što obično dovodi do toga da se mnogim odraslim osobama s T1D pogrešno dijagnosticira T2D.

Klasični znak razvoja bolesti dijabetesa tipa 1 je nenamjeran/neželjen gubitak težine, a ostali simptomi uključuju:

• Pojačanu žeđ
• Ekstremnu glad
• Učestalo mokrenje
• Umor i slabost
• Zamagljen vid
• Usporeno zacjeljivanje rana

Ponekad je prva indikacija dijabetesa tipa 1 zdravstveno stanje opasno po život zvano dijabetička ketoacidoza (DKA), koju karakteriziraju pretjerano visoke razine ketonskih tijela, u kombinaciji s visokom razinom glukoze u krvi.

Simptomi DKA uključuju:

• dah s mirisom voća
• duboko i ubrzano disanje
• suhu ili rumenu kožu
• te mučninu ili povraćanje.

Kao i dijabetes tipa 2, dijabetes tipa 1 se dijagnosticira pomoću testova krvi za procjenu razine glukoze u plazmi.

Glukoza u plazmi natašte, 2-satna glukoza u plazmi tijekom oralnog testa tolerancije glukoze (OGTT) od 75 grama ili vrijednost HbA1c može se koristiti za dijagnosticiranje T1D. Za razlikovanje T1D od T2D, koristi se krvni test za otkrivanje prisutnosti dvaju ili više auto-antitijela koja karakteriziraju T1D.

Budući da je obilježje dijabetesa tipa 1 opći nedostatak inzulina, glavni medicinski tretman je višestruka dnevna injekcija prandijalnog (tj. uz obroke) i bazalnog (tj. u pozadini ili između obroka) inzulina ili kontinuirano potkožno injektiranje inzulina.

Postoji više pristupa liječenju inzulinom, ali općenito se neki oblik inzulina daje u planiranom režimu, prilagođenom jedinstvenoj situaciji pojedinca kako bi se spriječila dijabetička ketoacidoza i izbjegla ozbiljna hipoglikemija, uz istovremeno postizanje ciljeva stabilizacije glikemije.

Osim toga, znanstveno se proučavaju dodatne terapije za poboljšanje liječenja inzulinom, kako bi se kod pacijenata optimizirala kontrola glikemije. Dokazi iz kliničkih ispitivanja sugeriraju da lijekovi poput agonista receptora peptida-1 nalik glukagonu (GLP-1) također mogu pružiti zdravstvene koristi za oboljele.

Utjecaj prehrane na tijek bolesti dijabetesa tipa 1

Cjelokupna prehrana, a posebice unos ugljikohidrata, ima značajan učinak na razinu glukoze u krvi, stoga je važno da osobe s dijabetesom tipa 1 planiraju svoje obroke i odgovarajuće doze inzulina, u skladu sa unosom nutrijenata s ciljem optimizacije kontrole glikemije.

Trenutačno nema dovoljno dokaza koji bi poduprli jedan određeni obrazac prehrane kao superioran nad nekim drugim, za tretman T1D bolesti.

Posljedično, plan prehrane treba biti individualiziran na temelju osobnih preferencija, socioekonomskog statusa i komorbiditeta, s ciljem postizanja individualnih ciljeva glikemije, zdravlja kardiovaskularnog sustava i optimalne tjelesne težine te naravno sprječavanja razvoja komplikacija ove bolesti.

Osim toga, planovi i predlošci prehrane trebali bi se temeljiti na uobičajenim zdravim prehrambenim obrascima, kao što je:

• naglašavanje unosa povrća bez škroba
• minimiziranje konzumacije procesirane hrane pune dodanih šećera te rafiniranih žitarica.

Generalno, osnovni cilj jest odabir cjelovite hrane umjesto ultra-procesirane hrane, i to za sve ljude, ne samo oboljele od dijabetesa.

Određeni dodaci prehrani nisu posebno proučavani za liječenje dijabetesa tpa 1, već za poboljšanje kontrole glikemije ili općenito za pomoć u održavanju zdrave razine glukoze u krvi.

Ispitivani su različiti mikronutrijenti, od kojih su najpoznatiji:

• cink
• selen
• krom
• vitamin D
• vitamin B3
• vitamin C

Drugi uobičajeni dodaci koji se mogu uključiti u plan prehrane za poboljšanje kontrole glikemije uključuju:

• prehrambena vlakna - prebiotike
• cimet
• aloe veru
• panax ginseng

Kao i kod T2D, osobe s dijagnosticiranim T1D bi u idealnom slučaju trebale izvoditi najmanje 150 minuta umjereno intenzivne ili 75 minuta intenzivne aerobne aktivnosti tjedno i 2-3 treninga tjedno sa vanjskim opterećenjem.

Treba pokušati izbjeći više od dva uzastopna dana bez tjelesne aktivnosti kako bi se povećala osjetljivost na inzulin i smanjio rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti.

Glikemijski odgovor na vježbanje vrlo je varijabilan i na njega utječe osnovni tjelesni status osobe te vrsta, intenzitet i trajanje tjelesne aktivnosti.

Utječe i količina inzulina u cirkulaciji, razina glukoze u krvi prije vježbanja i sastav obroka prije vježbanja. Zbog toga je potrebno obratiti posebnu pozornost na unos ugljikohidrata i isporuku inzulina oko tjelesne aktivnosti, prvenstveno kako bi se spriječila hipoglikemija!

Zaključci

Živimo u vremenu u kojem su nekad rijetke, tzv. “civilizacijske”, bolesti danas postale jedna od većih javno-zdravstvenih ugroza cjelokupnu civilizaciju.

Dok je dijabetes tipa 1 autoimuna bolest, neusporedivo je veća prevalencija dijabetesa tipa 2, koji je kao bolest u pravilu posljedica neadeakvatnog životnog stila, manjka kretanja, povećane konzumacije procesirane i ultra-procesirane hrane te ignoriranja važnosti sna i kontrole stresa.

Poduzmite sve što je u vašoj moći da ne dođe do razvoja ove bolesti i povezanih stanja.

Ukoliko već patite od inzulinske rezistencije, pred-dijabetesa ili T2D, nadamo se da je ovaj tekst dovoljno jasno prezentirao koji vam alati stoje na raspolaganju za preokretanje tih stanja i bolesti, koje su srećom reverzibilne!

1. Vježbajte često i redovno (i trening sa vanjskim opterećenjem i aerobni trening su korisni).
2. Jedite kvalitetnije (u tom smislu manje prerađenih, procesiranih namirnica, a definitivno više povrća i vlakana).
3. Postignite optimalnu tjelesnu kilažu i udio masnog tkiva.

Određeni dodaci prehrani mogu u nekoj mjeri pomoći, ali djeluju tek ako su vaša prehrana i tjelovježba kvalitetni i uravnoteženi.