Velika istina - koja je razlika između djevičanskog i rafiniranog kokosovog ulja?

Danas, izbor kokosovih ulja je zaista bogat i raznolik. Upravo zbog toga treba obraditi trenutno tržište i ponudu kokosovog ulja. Sva kokosova ulja nisu proizvedena i obrađena na isti način, a vaš odabir ovisi o tome u koju svrhu kupljeno ulje planirate koristiti. 

No prvo, kako biste donijeli ispravnu odluku koje kokosovo ulje vam najbolje odgovara, moramo razumjeti što se na tržištu nudi i koja je razlika između pojedinih proizvoda.

Rafinirano kokosovo ulje vs. ekstra djevičansko kokosovo ulje

Postoje dvije široke kategorije kokosova ulja: ona koja su dio masovne industrijske proizvodnje i moraju biti rafinirana i ona koja proces obrade započinju svježim kokosom - djevičansko kokosovo ulje i prolaze mnogo manje rafiniranja. Upravo tako dobro ste pročitali, manje rafiniranja.

Kokosovo ulje je po prirodi rafinirani proizvod, jer, kao što znamo, ulje ne raste na drveću. No, kokos raste. Sva kokosova ulja moraju biti iscijeđena iz cijelog kokosa. Razumijevajući tu, shvaćamo da je jedino zaista nerafinirano kokosovo ulje ono koje se još uvijek nalazi u mesu kokosa koje je upravo ubrano s drveta. Naziv koji se koristi za najmanje rafinirana kokosova ulja je „djevičansko kokosovo ulje“. Uporaba terminologije koja se koristi i kod drugih prehrambenih ulja, „djevičansko“, počeo se uz kokosovo ulje vezati 2000.godine kako bi služilo definiranju najmanje rafiniranog ulja na tržištu.

Definicija „djevičanskog“ kokosovog ulja je prvenstveno nastala putem internet diskusije. Definicija je služila kako bi „djevičanskim“ uljem definirali ono ulje koje je proizvedeno bez sušenja „kopre“ na samom početku obrade.

„Kopra“ je industrijski definiran pojam korišten na Filipinima i odnosi se na suhi kokos koji je uklonjen iz kokosove ljuske, ali je nejestiv i mora biti dalje rafiniran kako bi se proizvelo ulje. Kopre mogu biti proizvedene na više načina. Načina poput dimljenja, sušenja na suncu, u peći za sušenje, raznim derivatima ili kombinacijom nekih od ovih metoda.

Jedna stvar koja im je zajednička je da proizvod u tom trenutku nije spreman za konzumaciju i mora ići u daljnju obradu. Dimljeno je, prljavo je, zaista po ničemu ne izgleda kao hrana dokle god je u obliku kopre. Kopra je vrsta sirove namirnice sa svojom jedinstvenom cijenom na tržištu i razlikuje se od samog kokosa ili kokosovog ulja (gotovog proizvoda). Na tržištu kokosovih ulja postoje trgovci i preprodavači kopri i oni prodaju proizvod u industrije koje se bave stvaranjem kokosovog ulja.

Koja se to rafinirana ulja trenutno nalaze na tržištu?

U zemljama proizvodnje kokosa, kokosova ulja rafinirana na bazi kopre najčešće se definiraju kao RBD kokosova ulja, gdje kratica RBD stoji za Refined (rafinirano), Bleached (izbijeljeno), Deodorized (uklonjeni mirisi). Proces izbjeljivanja generalno nije kemijski proces već proces u kojem se proizvod filtrira kako bi se uklonile nečistoće. Vrsta „izbjeljivačke gline“ se koristi u tom filtriranju. para je korištena za micanje mirisa u ulju. tako da završni proizvod ima vrlo blagi okus s malo ili ništa mirisa.

Jedna od krivih informacija propagiranih putem interneta je ta da je samo djevičansko kokosovo ulje zdravo, te da rafinirana kokosova ulja nisu i da su zapravo ona štetna. To uglavnom većim dijelom nije istina, osim u par iznimka koje ćemo objasniti u daljnjem tekstu.

Ono što je istina da proces rafiniranja čini je smanjenje udjela nekih nutrijenata. Djevičansko kokosovo ulje sadrži veću razinu antioksidanska, na primjer. Ali ta činjenica ne čini ostala ulja, zvana kao RBD rafinirana kokosova ulja, nezdravim uljima!

I ne zaboravite, svaka vrsta kokosovog ulja ima svoju svrhu. Kokosovo ulje bez mirisa najbolje je koristiti za kuhanje, prženje i pečenje, a djevičansko, osim u brojnim slasticama, najbolje je iskoristiti u "homemade" prirodnoj kozmetici ili kao dodatak prehrani.
 

Vrste rafiniranih kokosovih ulja koje trenutno nalaimo na tržištu uključuju:

• Prešana kokosova ulja: to su tipična kokosova ulja proizvedena u tropskim zemljama putem mehaničkog, fizičkog prešanja kopri. Fizičko prešanje se smatra „čišćim“ od kemijskog prešanja koje koristi ekstrakte poput „heksan“ otapala.
   
• Kokosovo ulje: ukoliko ne postoji dodatni opis i naziv je jednostavno „kokosovo ulje“, vrlo vjerojatno se radi o RBD kokosovom ulju. Treba imati na umu kako je kopra proizvod koji se česti uvozi gdje ju onda razne industrije obrađuju i tretiraju i kao nejestiv proizvod. Na primjer, često u proizvodima za čišćenje i deterdžentima. No upravo radi rasta popularnosti kokosovog ulja, neke od tih kompanija su se okrenule i proizvodnji kokosovog ulja, kao jestive namirnice. Ta jeftina ulja su vrlo vjerojatno produkt masovne proizvodnje s ekstraktima raznih otapala. Nismo sigurni ostaju li ta otapala kao dio gotovog proizvoda, ali ukoliko želite biti sigurni u kvalitetu, tražite ulje koje je obrađivano bez otapala.
   
• Hidrogenizirano kokosovo ulje: ovo je vrsta kokosovog ulja koje ne želite u svojoj prehrani. Mali udio nezasićenih masnih kiselina se hidrira, stvarajući trans masti. To čini kokosovo ulje čvrstim pri višim temperaturama. Takva vrsta kokosova ulja kod nas nije dostupna. Ako postoji kao proizvod, vjerojatno će biti dio konfekcijske industrije u tropskim klimama. Standardno RBD kokosovo ulje ostaje čvrsto do 24 stupnjeva Celzijevih, a u zemljama tropske klime temperatura zraka je uglavnom viša. Stoga kako bi zadržali čvrst oblik ulja na višim temperaturama, oni ga hidriraju prije stavljanja u slatkiše ili pečene proizvode, ili stavljanje u margarine.
   
• Tekuće kokosovo ulje: novi proizvod koji se pojavio u kategoriji jestivih ulja 2013.godine je bilo tekuće kokosovo ulje koje je promovirano kao ulje koje ostaje tekuće čak i u hladnjaku korisnika. Ni ta vrsta ulja još nije popularna u Hrvatskoj. To je možda bila novina na zapadnom tržištu no zapravo proizvod i nije toliko nov. To je zapravo „frakcionirano kokosovo ulje“ kod kojeg je uklonjena laurinska kiselina. Poznato je i kao MCT ulje. Njegova najčešća uporaba je bila u proizvodnji proizvoda za njegu kože, a odnedavno i kao dodatak u prehrani. To je rafinirani proizvod koji je sada označen kao jestivo ulje. Može se smatrati kao nusproizvod industrije laurinske kiseline. Naime, laurinska kiselina iz kokosovog ulja poznata je kao snažno antimikrobno sredstvo, stoga je korišteno kao konzervans u mnogim komercijalnim proizvodima. Pošto je to zasićena masna kiselina, s 50% udjela kokosovog ulja, nakon što se ukloni, ostaje tekuće ulje s vrlo niskom točkom topljenja. Stoga kada uočite ovaj proizvod imajte na umu kako se radi o kokosovom ulju kojem nedostaje glavni sastojak - laurinska kiselina.
   
• Djevičansko kokosovo ulje: Kao što je već ranije spomenuto, zajednički nazivnik svih djevičanskih kokosovih ulja je to da njihova proizvodnja počinje svježim kokosom a ne koprom. No, nažalost, ne postoji dogovoreni internacionalni certifikat koji određuje je li koje ulje djevičansko te iz tog razloga bilo tko može na svoje ulje staviti naziv djevičansko. Prva stvar koju valja istražiti kod otkrivanja kvalitete djevičanskog ulja, je li ustvari ulje bazirano na kopri ili ne. Ukoliko nastaje iz kopre, ne možemo ga smatrati originalnim djevičanskim uljem, već samo standardnim RBD rafiniranim uljem s „pametnom“ naljepnicom.

Ekstra djevičansko kokosovo ulje

Česti naziv je i „ekstra djevičansko kokosovo ulje“. Pa koja je razlika između djevičanskog i ekstra djevičanskog ulja?
Niti jedna. Nema dogovorenih definicija pri kategorizaciji kokosovog ulja koje bi bilo ekstra djevičansko, kao što ima kod maslinovih ulja. Slobodno možemo reći kako je to jednostavno marketinški termin, ništa više.

U analizi djevičanskog kokosovog ulja koje su trenutno na tržištu, koja uključuju i ona označena kao „ekstra djevičanska“, uočavamo da sva djevičanska kokosova ulja pripadaju dvjema širokim metodama proizvodnje:

• Kokosovo ulje dobiveno prešanjem osušenog kokosa. U ovoj metodi prvo je svježe kokosovo meso sušeno a zatim je ulje prešano iz njega. Ova metoda omogućava lakšu masovnu proizvodnju djevičanskog ulja. S obzirom da je proizvodnja sušenog kokosa već uspostavljena, mnogi su proizvođači svojoj proizvodnju dodali i proizvodnju djevičanskog kokosovog ulja. To je najraširenija vrsta djevičanskog ili ekstra djevičanskog kokosovog ulja koje ćemo u današnje vrijeme naći na tržištu. Proizvodnja je masovna, a kvaliteta ulja je veća od RBD kokos ulja, upravo iz razloga što započinje svježim kokosom a ne koprom.
   
• Djevičansko ulje dobiveno procesom „mokrog-mljevenja“. Ovom metodom, ulje je dobiveno iz svježeg kokosovog mesa bez potrebe za sušenjem mesa. Prvo je dobiveno „kokosovo mlijeko“ koje nastaje prešanjem mokrog kokosovog mesa. Zatim je ulje odvajano od vode. Metode kojima se postiže odvajanje ulja od vode jesu kuhanje, fermentacija, zamrzavanje, korištenjem enzima ili mehaničkom centrifugom.

Sada kada smo analizirali različite vrste kokosova ulja na tržištu, ostaje nam još jedno pitanje: što je s organskim uljima?

Naravno, bilo koja ulja koja zadovoljavaju kriterije dobivanja organske oznake jesu dodatno dobra ulja. No, je li nužno potrebno?

Vjerojatno ne. Ne postoje GMO verzije kokosa, te se vrlo malo pesticida koristi kod uzgoja kokosa, iako su neki mogući. Sam plod kokos nalazi se na samom vrhu drveta stoga nije i ne može biti šprican. Bilo kakvi pesticidi mogući su eventualno u tlu na kojem se drvo kokosa nalazi, ili ubrizgani u drvo.

Dobivanje certifikata organske hrane je skupocjen proces te ako se fokusirate na samo certificirana kokosova ulja, moguće je da ćete propustiti neka od najboljih ulja dostupnih, ali koja nisu prošla proces certificiranja. Sudeći prema rezultatima istraživanja, ono koje možete sami napraviti u vlastitoj kuhinji je superiornije, a pošto je to ipak teži proces, vjerujte kokosovom ulju koje vama osobno odgovara u kuhinji i kozmetici!

Za još zdravih savjeta i recepata, prijavite se na naš Newsletter!