Ječam je žitarica iz porodice trava (Poaceae) i zauzima peto mjesto u svjetskoj proizvodnji žitarica.
Ječam potječe iz Etiopije i jugoistočne Azije gdje se uzgajao prije 10 000 godina. Upotrebljavao se za prehranu ljudi i životinja, kao i za proizvodnju alkoholnih pića. Prvi recept za ječmeno vino potječe iz Babilona, 2800 godina prije Krista. Isto tako ječmena se voda već od davnina upotrebljavala u medicinske svrhe.
U doba antičke Grčke ječam je bio osnovni sastojak u pripremi kruha, kao i vrlo važna namirnica u prehrani sportaša, kojoj su davali važnost kao izvoru sportske snage. I rimski sportaši cijenili su ječam i rabili ga u prehrani, kao i gladijatori koje su zvali hordearii, što znači “oni koji jedu ječam”.
Ječam je bio osobito cijenjen u davnoj Kini, kao simbol muške zrelosti.
U srednjem vijeku, kada je pšenica bila vrlo skupa, mnogi su Europljani pripremali kruh od
ječma i raži. U 16. stoljeću Španjolci su u Južnu Ameriku donijeli ječam, dok su Englezi i Nizozemci zaslužni za prenošenje ječma u Sjevernu Ameriku.
Zbog bogatog sadržaja hranjivih tvari i povoljnog djelovanja na zdravlje preporuča se što češće konzumirati ječam kao cjelovitu žitaricu, juhu ili kao napitak.
Ječam ima znatan udio prehrambenih vlakana, zbog čega pospješuje probavu i održava povoljnu ravnotežu crijevne mikroflore. Ječmena sluz koja nastaje pri kuhanju oljuštenog zrna vrijedna je dijetalna hrana u bolestima grla i želuca.
Od ječmenog slada, koji se upotrebljava u proizvodnji piva, dobiva se brašno visoke hranjive vrijednosti, osobito bogato vitaminom B12 koji je rijedak u namirnicama biljnog podrijetla. Važna je i prisutnost vitamina E. Ječmeni slad bogat je enzimima i stoga lako probavljiv, potiče lučenje želučanih sokova, pa je koristan u prehrani osoba s bolesnim želucem, rekonvalescenata, djece i starijih osoba.
“Obitelj Jazbec bavi se ekološkom proizvodnjom ratarskih kultura 12 godina. Ivan Jazbec, vlasnik i osnivač gospodarstva jedan je i od osnivača „Biope“. Proizvodnja ratarskih kultura prostire se na 52 ha ekološki obrađivane zemlje. Eko-gospodarstvo ima zaokruženu proizvodnju, koja obuhvaća ratarske i stočarske proizvode. Tijekom 12 godišneg bavljenja ekološkom proizvodnjom, uzgajali smo razne ratarske kulture, te se bavili proizvodnjom mesa, mlijeka i povrća.”
