Umjetna sladila - iznimno štetna ili koristan alat za kontrolu kalorijskog unosa?

Prehrambena industrija ozbiljan je igrač u svjetskoj ekonomiji današnjice. Uslijed prehrambenog okruženja modernog doba živimo u vrijeme pandemije pretilosti i povezanih metaboličkih poremećaja, pa je stoga potražnja i potreba za „low sugar“, „low calorie“ proizvodima u nevjerojatnom porastu.

Čini se kako se doslovno svaki mjesec na prehrambenim prodajnim mjestima pojavljuje novi „dijetalni napitak“ ili umjetni zaslađivač nove generacije, pritom tvrdeći da taj proizvod ne samo da nudi sve prednosti svojih prethodnika, već također ne prezentira ni jednu od eventualno loših strana za zdravlje čovjeka.

U isto je vrijeme poprilično teško izbjeći izvješća, popularne članke i narodne predaje na društvenim mrežama koje tvrde da postoji direktna poveznica konzumacije raznih umjetnih zaslađivača s debljanjem, pojavom karcinoma te drugim opasnim zdravstvenim učincima. Danas, bez propisne edukacije ili barem mentoriranja od strane stručnjaka u znanosti nutricionizma, objektivno vrlo teško možete odvojiti činjenice od fikcije!

Zbog navedenih okolnosti, u prehrambenom eteru danas caruju mnogi mitovi i zablude. Nadamo se da smo nemali broj takvih konstrukcija uspješno i na znanstveno opravdan način „razmontirali“ u dosadašnjim kolumnama. Idemo pokušati napraviti presjek znanstvenih istraživanja i dati objektivnu presudu na temu danas jako popularne i intrigantne teme –umjetnih zaslađivača.

Što su umjetni zaslađivači, koje vrste postoje i koja je njihova uloga?

Umjetni zaslađivači su sintetski nadomjesci za prehrambeni šećer, koji se dodaju mnogim prerađenim namirnicama, a koje se zatim prodaju kao "dijetalne" i/ili "bez šećera". Uobičajeni i najčešće na tržištu prisutni umjetni zaslađivači uključuju acesulfam K, aspartam, saharin, sukralozu i ksilitol.

Među spomenutim vrstama,  daleko je najpoznatiji, ali i najozloglašeniji – aspartam. To je niskokalorični umjetni zaslađivač koji se koristi kao zamjena za šećer u hrani i pićima. 200 puta je slađi od saharoze i obično se nalazi pod trgovačkim imenima NutraSweet i Equal (Sjeverna Amerika), Canderel (Europa) i Pal Sweet (Azija).

Najčešći nekalorijski umjetni zaslađivači (eng. NAS) su tvari vrlo intenzivnog slatkog okusa. Koriste se u malim količinama kako bi zamijenili slatkoću mnogo veće količine šećera ili drugih njegovih derivata.

Vjerojatno ćete prepoznati barem neke od sljedećih naziva uobičajenih umjetnih sladila:

• aspartam
• acesulfam-kalij (acesulfam-k, Ace-k)
• neotam
• saharin
• sukraloza
• ciklamat
• alitam

Što danas znamo o spomenutim zaslađivačima? Je li bilo koji od ovih zaslađivača doista bolji od ostalih, ili možda zdravstveno riskantniji? Razdvojimo što znanstvena istraživanja na ljudima u odnosu na one na laboratorijskim glodavcima (!!) imaju za reći.

Glavna prednost umjetnih zaslađivača (iliti tzv. „ne-nutritivnih“ zaslađivača) je pružiti ljudima nultu kalorijsku alternativu hrani i pićima, a da im još uvijek daju sladak okus, na koji su konzumenti danas naviknuli i kakav se traži i želi.

Živimo u vrijeme kada je ljudima izrazito teško kontrolirati kalorijski unos u prehrambenom okruženju današnjice, i svaka pomoć u ovom aspektu je izgledno dobrodošla! Kao jedna od potencijalnih strategija, zamjena unosa rafiniranog šećera pomoću umjetnih zaslađivača u vlastitoj prehrani može biti učinkovit način prije svega za smanjenje unosa kalorija, a uz navedeno mogu omogućiti konzumentu da umjesto prerađene ili ultra-prerađene hrane objeduje neku neusporedivo zdraviju, ili barem manje štetnu namirnicu.

Znanstvena su istraživanja otkrila da ovakva prilagodba i zamjena može direktno pomoći u tretmanu pretilosti, dijabetesa i povezanih metaboličkih zdravstvenih problema, a da se pritom ne provocira ogromna promjena ustaljenih navika uslijed kojih često dolazi do odustajanja od procesa zdravog hranjenja.

O spomenute smo dvije, danas goruće, zdravstvene teme detaljno pisali u prethodnim kolumnama.

Zdravstvena pitanja i sigurnost umjetnih zaslađivača

Na žalost, situacija u literaturi je takva da je samo nekoliko umjetnih sladila detaljno i adekvatno znanstveno proučeno. To su aspartam, sukraloza, acesulfam-K i saharin. Većina postojećih kliničkih i laboratorijskih podataka pokriva samo ova četiri zaslađivača. Idemo ukratko vidjeti što nam ti podaci govore.

1. Aspartam - slatki otrov ili bezopasno sladilo?

FDA je prvi put odobrila aspartam 1974. godine, u svjetlu velike količine dokaza iz laboratorija i klinika u Sjedinjenim Državama i više od 90 drugih zemalja diljem svijeta, a koji su pokazali njegovu sigurnost za uključivanje u ljudsku prehranu.

Zbog čega su ljudi postali toliko paranoični oko aspartama u posljednje vrijeme? Najvjerojatnije zbog nekoliko studija na glodavcima, koje su otkrile da je izloženost aspartamu povezana s raznim vrstama raka kod štakora i miševa.

Ti su eksperimenti su pokazali kako su doze aspartama potrebne za zdravstvenu ugrozu za ljude daleko veće od onih koje bi bilo koja osoba mogla uopće konzumirati u jednom danu. FDA je odredila prihvatljivi dnevni unos (RDA) aspartama na 50 mg/kg tjelesne težine - što je ekvivalent unosu nevjerojatnih 18 do 19 limenki „dijetalnih“ gaziranih pića u danu.

Spomenute studije na glodavcima pokazale su o dozi ovisan porast dijagnoza limfoma, leukemija i tumora bubrežnih stanica kod štakora i miševa koji su primali doze aspartama niže od RDA.

Iako glodavci i ljudi dijele neke metaboličke sličnosti, postoje i mnoge značajne razlike. Mehanizmi koje naša tijela koriste za preradu metanola, nusproizvoda aspartama, prilično su drugačiji od onih kod glodavaca. Stoga je izrazito upitno mogu li se rezultati testiranja aspartama na modelima glodavaca lako primijeniti na ljude.

Za ljude rođene s fenilketonurijom (PKU), rijetkom nasljednom bolešću, aspartam može pomoći u stvaranju opasno visokih razina prirodne esencijalne aminokiseline fenil-alanina. Postoje i neki dokazi koji ukazuju na moguću vezu između aspartama i migrenskih glavobolja.

Međutim, za veliku većinu ljudi aspartam je uvijek bio i biti će zdravstveno siguran u razumnim dozama. O nekoliko spomenutih radova detaljnije pišemo u drugom dijelu teksta.

2. Acesulfam-K, Ace-K

Ljudsko tijelo uopće ne metabolizira Ace-k, tako da nam konzumacija ne pruža kalorijsku vrijednost, ali je Ace-K oko 200 puta slađi od konzumnog šećera.

Jedan produkt razgradnje Ace-k je kemijski spoj poznatiji kao aceto-acetamid, a za kojeg se zna da je toksičan ako se konzumira u vrlo velikim dozama. Srećom, količine aceto-acetamida pronađene u Ace-k daleko su ispod za čovjeka opasnih razina.

Ipak, iako su mnoga istraživanja otkrila da je Ace-k siguran za životinje, istraživanja na ljudima su još uvijek rijetka, a u drugim smo kolumnama već naučili kako nije najkvalitetnija strategija istraživanja na životinjama razmatrati kao relevantna na ljudima. Svakako, određena sumnja definitivno ukazuje na nužnu prioritizaciju unosa neprocesiranih i minimalno procesiranih namirnica u svakodnevnoj prehrani, zbilja nema potrebe riskirati s unosom procesirane i ultra-procesirane hrane na dnevnoj bazi.

3. Sukraloza - umjetni zaslađivač i utjecaj na zdravlje

Iako je sukraloza napravljena od šećera, ljudsko tijelo je ne prepoznaje kao konzumni šećer, pa se stoga ne metabolizira - što znači da nam ni sukraloza ne daje kalorije. Većina sukraloze koju konzumiramo izlučuje se kao otpad - dok se preostalih 11-27% apsorbira u krvotok kroz gastrointestinalni trakt, uklanja iz krvi putem bubrega i eliminira kroz urin.

Prihvatljivi dnevni unos (RDA) za sukralozu je 5 mg/kg tjelesne težine dnevno, ali procijenjeni dnevni unos tipične osobe je znatno niži i ne prelazi 1,6 mg/kg dnevno.

Dosadašnja provedena ispitivanja na ljudima nisu izvijestila o značajnim opasnim učincima sukraloze, ali slično studijama na aspartamu, neka su istraživanja otkrila vezu između unosa sukraloze i migrenskih glavobolja.

4. Saharin

Među do sada navedenim umjetnim sladilima, saharin je jedini koji objektivno zaslužuje mrlju na svojoj reputaciji.

FDA je pokušala zabraniti saharin 1977. godine, nakon niza studija koje su otkrile blisku povezanost između unosa saharina i razvoja raka, ali opet kod glodavaca. I dok nijedna studija nikada nije pokazala jasnu uzročnu vezu između konzumacije saharina i zdravstvenih rizika kod ljudi u normalnim dozama, neke studije pokazuju korelaciju između konzumacije saharina i incidencije raka kod ljudi.

Nedavno su istraživači otkrili da saharin može narušiti metabolizam glukoze kod glodavaca. Ovo je logično zatim postala prilično kontroverzna ideja i vjerojatno izvor pretjerano lošeg glasa kojeg danas svi umjetni zaslađivači imaju tendenciju „uhvatiti“.

Jedna studija iz 2014. Sueza i sur. skupila je dokaze iz studija na životinjama s ciljem prikazivanja nekoliko opasnih učinaka saharina.

Isti autori nedavno su izveli studiju (o kojoj pišemo pri kraju ove kolumne) u kojoj su davali visoke doze saharina ljudskim subjektima, zatim transplantirali izmet dva ljudska subjekta na dva glodavca. Ova je transplantacija, otkrili su istraživači, uzrokovala određena oštećenja crijevne mikrobiote u štakora, što je zauzvrat smanjilo njihovu toleranciju na glukozu.

Mediji su „razgrabili“ rezultate ove jedine studije i izbacili ih iz svake realne mjere s prenaglašenim „činjenicama“, iznjedrivši click-bait naslove poput “Gazirana dijetalna pića uzrokuju dijabetes”. Svakako treba naglasiti ono što je najbitnije - saharin praktički ni ne postoji u današnjoj „dijetalnoj“ hrani i pićima.

Znanstveno neusporedivo ispitivaniji, aspartam i sukraloza nalaze se danas posvuda, a saharin se nalazi u svega nekoliko proizvoda u kojima je prisutan u malim količinama.

Kako bi se uskladila doza koju su Suez i suradnici „utvrdili“ da je opasna za ljude, morali biste odjednom popiti četiri limenke pića koje sadrži saharin (ponovimo, teško ćete ga igdje uopće naći) ili deset pakiranja „stolnog“ zaslađivača koji sadrži saharin.

Umjetna sladila - kontrola tjelesne težine i prehrambeni alati

Idemo na neusporedivo bitniju i nikad aktualniju temu. Što je s učincima umjetnih sladila na čovječanstvu nikad potrebnije intervencije s ciljem smanjenja tjelesne/masne mase?

Ukoliko ispoštujemo energetsku bilancu, rezultata ne može ne biti! Postoje randomizirana ispitivanja koja su otkrila kako ljudi koji koriste zaslađivače umjesto rafiniranog šećera mogu uspješno smanjiti svoju težinu i razinu njihove tjelesne masti. Dakle, upotreba ALATA za smanjenje kalorijskog unosa u ovom je slučaju ispunila svoju svrhu!

Svega je nekoliko studija do sada ispitivalo sveukupne direktne učinke umjetnih zaslađivača na tjelesnu težinu, i svaka je studija otkrila smanjenje težine i tjelesne masnoće u skupinama ljudi koji koriste umjetna sladila, za razliku od kontrolne skupine. Jednu od takvih studija možete pronaći na poveznici.

Dosadašnji tekst možemo sumirati u jednoj rečenici: Rizik od konzumacije umjetnih sladila neusporedivo je niži od rizika kojeg nosi dijagnoza pretilosti i pridruženih metaboličkih poremećaja!

Da zaključimo ovaj uvodni dio, općenito govoreći, jedini ljudi koji bi zbilja trebali biti zabrinuti zbog unosa umjetnih zaslađivača su oni skloni napadajima epilepsije, glavoboljama ili migrenama, a čak i za njih to je do danas znanstveno nerazjašnjen i nejasan rizik.

Ako niste skloni spomenutim stanjima, i ako baš morate konzumirati sokove i gazirana pića (umjesto uvijek toplo preporučenih vode, kave i čaja), vjerojatno se ne biste trebali previše razmišljati oko odabira između „dijetalnih“ ili standardnih gaziranih pića.

Ipak, idemo vidjeti što konkretnije kaže znanstvena literatura na temu zdravstvenih učinaka konzumacije prirodnih zaslađivača.

Povećavaju li umjetni zaslađivači rizik od srčanih bolesti?

Kako smo već spominjali u ovoj kolumni, mnogi ljudi koriste umjetna sladila kao „zdraviju“ alternativu šećeru. Međutim, nekoliko opservacijskih studija povezalo je njihovu upotrebu s nepovoljnim zdravstvenim ishodima, što je pogoršalo percepciju u javnosti.

U prospektivnoj kohortnoj studiji iz 2022., upotreba umjetnih zaslađivača povezana je s povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti. Međutim, nekoliko ograničenja onemogućuje uspostavljanje uzročne veze u ovoj konstrukciji.

Ova studija procijenila je povezanost između unosa umjetnih zaslađivača i rizika od kardiovaskularnih bolesti (KVB). Autori su procijenili podatke od 103 388 odraslih osoba (otprilike 80% žena, 20% muškaraca) u francuskoj kohorti NutriNet-Santé od 2009. do listopada 2021. Sudionici s KVB ili dijabetesom na početku intervencije ili KVB dijagnosticiranom unutar prve 2 godine intervencije su isključeni iz analize.

Sudionici su dovršili tri 24-satna zapisivanja svog prehrambenog unosa u tri neuzastopna dana (dva radna dana i jedan dan tijekom vikenda) na početku i svakih 6 mjeseci kako bi istraživači procijenili unos umjetnih zaslađivača (iz pića i hrane) te druge prehrambene čimbenike.

Podaci o prehrani iz prve 2 godine praćenja izračunati su u prosjeku kako bi se dobila slika o prehrambenim navikama svakog sudionika. Istraživači su procijenili ishode KVB-a putem zdravstvenih upitnika koje su ispitanici ispunjavali dvaput godišnje.

U svojoj analizi istraživači su se prilagodili socio-demografskim čimbenicima (dob, spol, razina obrazovanja), čimbenicima načina života (pušački status, tjelesna aktivnost) i grupama namirnica/nutrijentima povezanim s rizikom od kardiovaskularnih bolesti (energetski unos, alkohol, šećer, natrij, zasićene masne kiseline, višestruko nezasićene masne kiseline, vlakna, voće i povrće te crveno i prerađeno meso).

Rezultati u ovoj studiji glase: Ukupan unos umjetnih zaslađivača povezan je s 9% većim rizikom od KVB i 18% većim rizikom od cerebro-vaskularnih bolesti. Uzimanje aspartama povezano je s 17% većim rizikom od cerebro-vaskularne bolesti, a acesulfam-k i sukraloza povezani su s 40% odnosno 31% većim rizikom od koronarne bolesti srca.

U usporedbi s ne-konzumentima umjetnih zaslađivača, "jači" konzumenti (oni iznad spolno specifičnog medijana unosa među konzumentima) uglavnom su bili mlađi, imali su viši BMI i vjerojatnije je bilo da su pušači, manje fizički aktivni i slijede razne „dijete“ za mršavljenje.

Također su spomenuti ispitanici imali niži unos polinezasićenih masti, vlakana, voća i povrća, a veći unos natrija, crvenog i prerađenog mesa, mliječnih proizvoda i pića bez dodanog šećera. Ukratko, prehrambeni i lifestyle odabiri su im bili vrlo nezdravi i neuredni, i vrlo je teško u ovim okolnostima kriviti samo i jedino umjetne zaslađivače za razvoj bilo koje bolesti.

Budući da je ovo bila promatračka studija, ne može se koristiti za utvrđivanje uzrokuju li umjetni zaslađivači KVB. Iako su se autori prilagodili potencijalnim zbunjujućim čimbenicima, možda su postojale druge zbunjujuće varijable koje nisu adekvatno prilagođene.

Naime, među 19.139 "jačih" potrošača, 246 sudionika imalo je KVB (1,29%). Među 19 221 "nižih" potrošača (onih ispod spolno specifičnog medijana unosa među potrošačima), 304 su imala KVB (1,58%). Među 65 028 ne-konzumenata zaslađivača, 952 su imala KVB (1,46%).

Ova razlika je vjerojatno povezana s dva značajna ograničenja spomenute studije. Radi se o niskom učestalošću KVB među ispitanicima (ispod 2%) te udjelom sudionika koji nisu bili konzumenti umjetnih sladila.

Aspartam i rizik od karcinoma

Aspartam, uobičajeno prisutan umjetni zaslađivač, kontroverzan je već duži niz godina. Zapravo, ako u Google upišete "aspartam", prvi prijedlog koji tražilica izbacuje je "rak od aspartama".

Nedavni sustavni pregledni članak iz 2022, analizirao je preko 40 promatračkih studija na ljudima, 12 studija o karcinomima na životinjama te mnoštvo mehanizama i na kraju zaključio kako aspartam sam po sebi - nije kancerogen.

Iako je razumljivo biti pomalo skeptičan prema rezultatima s obzirom na danas jako primjetno interesno financiranje radova od strane prehrambene industrije, ljudski rezultati zapravo su se temeljili na dvjema nedavnim meta-analizama koje je provela Svjetska zdravstvena organizacija. Obje su bile bez primjetnog vanjskog financiranja, i obje otkrivaju isto - kako aspartam nije povezan s povećanim rizikom od razvoja karcinoma.

Od 12 studija na glodavcima (!!) u spomenutom pregledu, primjetno je da su samo tri prijavile porast tumora i sve su bile studije provedene u institutu Ramazzini. Među ostalim problemima s dobivenim podacima, proučavana vrsta glodavaca je poznata kao sklona spontanoj incidenciji tumora kako stari. Autori su proučavali glodavce do njihove prirodne smrti, a generalna preporuka je pratiti ih do standardne vremenske točke od 104 tjedna.

Također je vrijedno napomenuti da se aspartam u tijelu razgrađuje na fenil-alanin, asparaginsku kiselinu i metanol, a koji se svi nalaze u i u uobičajenoj hrani. Dakle, mehanistički gledano, nema puno smisla u tvrdnji kako bi aspartam direktno mogao biti kancerogen.

Vjerojatno vam sam spomen metanola zvuči sumnjivo, ali metanol proizveden metabolizmom aspartama nije sigurnosni problem iz nekoliko razloga. Količina metanola proizvedena iz hrane i pića zaslađenih aspartamom vrlo vjerojatno će biti manja od one iz izvora hrane koji su već prisutni u svakodnevnoj prehrani.

Još jednom vidimo, da kao i u studijama dugovječnosti o kojima smo pisali u kolumni imamo veliki problem iz razloga što u mainstream medije stižu studije na laboratorijskim glodavcima, a iz kojih zbilja malo možemo zaključiti o učincima istih intervencija na čovjeka. Iste se redovito predimenzioniraju i postaju članci sa dramatičnim click-bait naslovima koji se naveliko klikaju i dijele.

Umjetni zaslađivači i mikrobiom

Nakon što su mnoge znanstvene studije dokazale da su veze između karcinoma i konzumacije umjetnih zaslađivača zapravo nepostojeće, slijedeći val sumnji ide u smjeru utjecaja na ljudsku mikrobiotu.

U velikoj većini kolumni smo mikrobe koji nas nastanjuju u najmanju ruku spomenuli, a detaljno smo o njima pisali u kolumni. 

RCT studija znanstvenika Sueza koju smo spomenuli u poglavlju o saharinu, a koja je objavljena prošle godine potaknula je dodatnu određenu zabrinutost u znanstvenim krugovima.

120 zdravih odraslih osoba nasumično je odabrano da konzumiraju 6 „pakiranja“ dnevno aspartama, sukraloze, stevije, saharina, glukoze ili placebo tijekom 2 tjedna. Sudionici su provodili oralne testove tolerancije glukoze (OGTT) kod kuće te davali uzorke stolice i usne šupljine za procjenu crijevnog i oralnog mikrobioma. Uzorci stolice transplantirani su miševima, a miševi su također bili podvrgnuti testovima tolerancije na glukozu.

U startu imamo opravdane i velike upitnike čim su u studiju uključeni laboratorijski glodavci, ali izdvojit ćemo svakako ovdje par ključnih nalaza.

Skupine koje su konzumirale saharin i sukralozu imale su veći odgovor glukoze (OGTT test) nakon studije u usporedbi sa skupinama koje su konzumirale glukozu i placebo. Skupine s konzumiranom sukralozom i saharinom doživjele su i promjene u sastavu crijevnog mikrobioma.

Nadalje, funkcionalni putevi crijevnog mikrobioma promijenjeni su u sve četiri skupine ne-nutritivnih zaslađivača. Sastav crijevnog mikrobioma i funkcionalni putevi povezani su dakle i s glikemijskim odgovorom organizma.

Ograničenja navedene studije bila su sve samo ne zanemariva. Oralni testovi tolerancije glukoze provedeni su kod kuće, bez nadzora medicinskog osoblja. Povećani glikemijski odgovori, iako statistički značajni, bili su zapravo mali.

Autori su analizirali 1375 ljudi, ali velika većina potencijalnih sudionika redovito je koristila ne-nutritivne zaslađivače u svojoj prehrambenoj rutini, često nesvjesno kroz konzumaciju danas dominantnih procesiranih i ultra-procesiranih namirnica.

Treba svakako naglasiti kako znanstvena istraživanja najvišeg ranga na ljudima! pokazuju da ne-nutritivni zaslađivači ne utječu na razine šećera u krvi, što je vrlo česta zabluda vidljiva na društvenim medijima i popularnim internetskim kanalima. Linkove na studije najvišeg ranga na ovu temu, a koje su provedene nedavno (2018. i 2020.) možete naći na poveznicama.

U ovom radu primijećene promjene u crijevnom mikrobiomu nisu nužno bile štetne. Mnoge stvari utječu na crijevni mikrobiom, a mnoge studije mikrobioma osmišljene su za procjenu promjena, ne nužno jesu li te promjene za čovjeka dobre ili loše.

Crijevna mikrobiota je iznimno složen ekosustav i svatko tko kaže da umjetni zaslađivači "oštećuju" mikrobiotu crijeva  izgledno zapravo ne razumije složenost tog istog mikrobioma. Potrebno puno više istraživanja kako bi se utvrdili direktni učinci saharina i drugih umjetnih sladila na ljudski mikrobiom in vivo.

Zaključci - mitovi i činjenice o umjetnim sladilima

• Ljudska se civilizacija u posljednje vrijeme bori sa pandemijama pretilosti i povezanih metaboličkih poremećaja povezanih sa modernim životnim stilom i modernom prehranom. Kako to već biva u civilizaciji Homo sapiensa, za navedene smo probleme odlučili pronaći krivca u nekom ili nečem drugom.
• Tako se prije 50-ak (krajem 1970-ih) godina dogodio „lov na vještice“ – prehrambene masnoće. Uslijedila je poplava „low-fat“ proizvoda, svinjska mast i sve druge masnoće su postale „otrovi“, ali nikakav napredak u zdravstvenom statusu se konzumacijom ovih proizvoda nije desio – dapače.
• Trebala nam je nova žrtva. Iduća meta bila je vrlo logična – ugljikohidrati! Od početaka u ranim 2000-ima, i dalje živimo u eri „demonizacije“ šećera i svega povezanog sa ugljikohidratima. Iako se zbilja konzumacija šećera na globalnoj razini smanjila, krivulja porasta udjela pretilosti nije se preokrenula, dapače. Danas su metaboličke bolesti povezane sa pretilosti vodeći uzrok smrti u razvijenom svijetu.
• Pošteđeni u ovom „lovu na vještice“ nisu ostali ni umjetni zaslađivači. Nekom „magijom“ navodno čak dižu šećer u krvi, krivac su za porast incidencije karcinoma i slično.
• Kada su ove navodne poveznice znanstveno pobijene, sumnja se prebacila na iduću problematiku - devastaciju mikrobioma. Moguća je veza, ali za sada znanstveno apsolutno nedokazana. Biti će zanimljivo pratiti razvoj metoda i tehnologije koja će nam, nadamo se, razjasniti do kraja i ove potencijalne sumnje.
• Da li sve navedeno znači da trebate konzumirati umjetne zaslađivače neograničeno i neumjereno – naravno da ne! Kako im samo ime govori, umjetni zaslađivači nisu prisutni u proizvodima koje nam priroda daje i samim time trebaju predstavljati manjinu u našoj svakodnevnoj prehrani.
• Dokle god u prehrani dominiraju raznolike, neprocesirane ili minimalno procesirane namirnice, bile one low carb, low fat ili nešto treće, a iste konzumirate u skladu sa vašim životnim stilom i potrošnjom, male su šanse da će vam ijedna namirnica, sastojak ili umjetni zaslađivač, ikako moći naštetiti.
• Isto dakako vrijedi i za napitke. Svakako želite kroz život dominantno konzumirati pića bez kalorija, dakle vodu, kavu i čaj. Redovit unos kalorija pićima često je među ljudima neprepoznat uzrok dobivanja kilograma ili pak uzrokuje nemogućnost njihovog skidanja.
• Ukoliko imate problema sa kontrolom težine i tjelesne masti, budite svjesni i sigurni kako je znanstveno dokazano NEUSPOREDIVO manji zdravstveni problem povremena konzumacija umjetnih zaslađivača u usporedbi sa povećanom tjelesnom masnoćom.
• Ukoliko su zaslađivači ALAT za kontrolu kalorijskog unosa i tako pomažu u procesu gubitka masnog tkiva, njihova je upotreba apsolutno opravdana!

Prijavite se naš besplatan Newsletter i prvi saznajte sve novosti iz zdravog života uz Tvornicu Zdrave Hrane! Prijavom na newsletter ostvarite 10% popusta na prvu narudžbu. 

Zanimat će vas i...

• Hashimoto - prehrana i suplementacija za kontrolu i tretman bolesti
• Zdrava prehrana - kako složiti nutritivno bogatu prehranu?
• Možemo li prehranom djelovati na posljedice kroničnog stresa?
• Kako je autofagija povezana sa starenjem i dugovječnošću?
• Vitamin D (vitamin sunca) - kako, kada i zašto ga uzimati?